Da li ste znali da i strip može da ima svoj originalno napisani soundtrack? Ako ovako nešto ne možete ni da zamislite, onda definitivno treba da poslušate novo izdanje kantautora Slobe Dragovića „Spy Story“, jedinstveni muzički projekat na našim postorima koji je nastao inspirisan legendarnim strip junakom Alan Fordom. Sloba je muzičar koji iza sebe ima višedecenijsku karijeru i iskustvo rada sa vrhunskim muzičarima, te nije iznenađujuće da je nakon toliko godina rada iz njegove muzičke radionice proizišlo jedno ovako kreativno, futurističko, a opet i pomalo retro audio-vizuelno delo. Na moje veliko zadovoljstvo, imala sam priliku da razgovaram sa Slobom o tome kako je došao na ideju da osmisli i realizuje „Spy Story“, šta za njega predstavlja lik Alana Forda, ali i šta su njegovi planovi nakon promocije aktuelnog projekta.

K: Muzikom se profesionalno bavite više od dve decenije, a tokom svoje karijere imali ste priliku da sarađujete sa velikim brojem talentovanih muzičara. Kako je izgledao Vaš muzički put i koji su to sve važni momenti u karijeri koji su prethodili Vašoj trenutnoj stvaralačkoj fazi i nastanku poslednjeg izdanja “Spy Story”?       

S: Imao sam tu sreću da uvek sarađujem sa vrhunskim muzičarima, i da puno napredujem u tom procesu. Učenje od kolega i uz kolege je jednako važno kao i učenje od profesora. Kao najbitnije trenutke bih izdvojio izlazak prvog albuma benda „Gis Maj Es – Spaced Out“ 2011 godine. Zatim učestvovanje na koncertu posvećenom Lazi Ristovskom 2016. godine u Sava Centru. Ova 2019 godina je posebno značajna za mene, jer je izašao moj prvi solo EP „Spy Story“, a odmah za njim i samostalni koncert sa prvim „sviranjem“ stripa Alan Ford. Takođe sam ponosan i na izlazak albuma moje supruge Ksenije Kuljače „Snaga“, na kojem sam učestvovao kao aranžer, izvođač, i koautor na dve pesme.

Fotografija sa premijernog izvođenja „Spy Story“ projekta u Domu kulture Studentski grad / Autor fotografija: Wood

K: Prvi broj Alana Forda objavljen je u Italiji 1969. pre 50 godina, a strip je kroz svoju istoriju možda i najveću popularnost doživeo na prostoru bivše Jugoslavije. Alan Ford je junak koji godinama inspiriše različite umetnike da stvaraju – od predstave Kokana Mladenovića „Grupa TNT Alan Ford“, preko knjige „Cvjećarnice u Kući cveća“ Lazara Džamića, do Vašeg audiovizuelnog izdanja. Da li ste oduvek bili ljubitelj stripova i zašto je u Vašem slučaju Alan Ford bio inspiracija za nastanak EP izdanja?                             

S: U današnjem svetu multimedija, pojavljuju se neki novi izrazi, a ovo je bio moj pokušaj – fuzija stripa i muzike. Najlakše i najlepše nam je da stvaramo ako smo lično i duboko inspirisani, a kao zaista iskreni ljubitelj Alan Forda još od detinjstva, bio sam podstaknut na stvaranje ne samo radi muzike, nego i zbog prilike da inkorporiram i drugu svoju strast.

K: Koliko je bilo izazovno osmisliti i realizovati projekat kao što je „Spy Story“ s obzirom da predstavlja spoj audio i vizuelne umetnosti?       

S: Potrebno je pre svega mnogo truda, rada i volje. Mada to zvuči kao kliše, zapravo je velika istina. U toku rada nailazimo na mnoge prepreke, ali ih uz pomoć entuzijazma i znanja prevazilazimo. Srećom, imao sam i dovoljno tehničkog predznanja za takav rad, kao i želju za učenjem, pa je i realizacija time olakšana.

Autor fotografija: Wood

K: Koliko je vremena bilo potrebno Vama i Vašim kolegama da se „sinhronizujete“ sa slikom koju je publika mogla da vidi na platnu, s obzirom da ste ispred sebe imali veliki broj scena i likova koji se jako brzo smenjuju?    

S: Počeli smo pojedinačne pripreme početkom godine, a probe benda su trajale dva meseca pred koncert. S ozbirom da je tehnički sve dobro pripremljeno, a u pitanju su vrhunski muzičari i ekipa inženjera, onda je i proces sinhronizacije tekao bez problema.

K: Izvođenje ovog dela pomalo podseća na projekciju nemih filmova uz pratnju klavira i izaziva taj jedinstveni osećaj kod publike da se nešto živo izvodi pred njima na sceni, iako su njihove oči uglavnom usmerene u pravcu bioskopskog platna. Da li su Vam možda nemi filmovi i njihova muzička pratnja bili neka vrsta inspiracije, s obzirom da ste jako vodili računa da muzički dočarate i „prelazne“ kadrove između scena i da time muzički kompletno upotpunite sliku?    

S: Nisam puno gledao neme filmove, ali je pre nekoliko godina bilo u planu da sviramo uživo svoju autorsku muziku sinhronizovano sa projekcijom filma Čarli Čaplina „The Kid“. Taj koncert je na žalost bio otkazan, ali je muzika za ceo film bila spremna, uvežbana i prilagođena kadrovima. Verujem da mi je znanje i iskustvo stečeno u tom procesu olakšalo rad na novom projektu. Na Čarli Čaplina sam imao insinuaciju u središnjem delu „Spy Story – The Killing Rag“, gde sam smislio kratki mračni regtajm, ali ostali delovi EP-ja nisu direktno inspirisani nemim filmom.

Autor fotografija: Wood

K: „Spy Story“ ima dva glavna tematska materijala (oba prate lik Alana Forda) oko kojih se prepliću svi ostali koji su vezani za druge likove i scene. Da li možete da nam kažete nešto više o tome kako je tekao proces komponovanja i koliko dugo je nastajala muzika za novo izdanje?                                                                   

S: Proces komponovanja je najviše ličio na način na koji se komponuje primenjena muzika. Sa tom razlikom da sam ja sebi mogao da dozvolim više umetničke slobode. Muziku sam komponovao tako da ima težinu i sama, bez vizuelne pomoći stripa. Pošto sam lično radio i video animaciju, taj proces se preplitao sa komponovanjem, te je ceo rad na projektu trajao oko tri godine.                    

VIDEO: „Spy Story“ premijerno izvođenje u Domu kulture Studentski grad. Preporuka za integralno slušanje i uživanje 🙂

K: Ko je još pored Vas učestvovao na projektu i da li ste sa nekim kolegama imali priliku da radite po prvi put?    

S: Na ovom projektu ritam sekcija su moji dugogodišnji saradnici i članovi benda „Gis Maj Es“: Mladen Dragović (bubanj) i Bane Marković (bas gitara).  Takođe, na bubnjevima u jednom delu gostuje Saša Radojević Žule, a na bas gitari Vladimir Dragović. Saksofon svira naš vrhunski saksofonista Nikola Demonja (sa njim sam tada prvi put sarađivao), a ima i jedan vokalni deo na kojem gostuje Ksenija Kuljača.  Gitarista ima čak četvorica na projektu. Adi Imeri (iz Skoplja) i Uroš Teofilović (iz Beograda) su svirali većinu ritam i solo deonica na albumu. A specijalni gosti na projektu su Mickylee (naš sjajni džez gitarista koji živi u Beču) i David Maksim Micić, vrhunski muzičar, koji ima zavidnu svetsku karijeru. Sa njima dvojicom mi je to takođe bila prva saradnja.

K: U našoj zemlji „Spy Story“ je prvi projekat ovog tipa. Da li ste možda upoznati sa time da li postoje slični primeri u inostranstvu i da li su kompozitori možda bili inspirisani nekim drugim strip junacima?    

S: Verujem da su muzičari nalazili inspiraciju u stripu, ali do sada još nisam naišao na sinhronizovano sviranje uz projekciju stripa.

Naslovni vizual „Spy Story“ izdanja

K: Koji su Vaši budući planovi i gde će publika uskoro imati prilike da Vas čuje?                                                                                                
S: Što se tiče ovog projekta, nadam se da će biti prilike da se priča predstavi u Evropi i svetu. Za sada sam imao priliku da nastupim u Beogradu i Ljubljani. Moja naredna obaveza je objavljivanje novog studijskog albuma benda Gis Maj Es „Discovery“, kao i koncertna promocija albuma Ksenije Kuljače „Snaga“.